|
Slikarstvo Tisje Kljaković Braić oduvijek je imalo
naglašenu intimističku i sinestezijsku kvalitetu, no s vremenom se poetsko
polje njezinih slika u potpunosti otvorilo prema poeziji i stopilo sa
pjesničkim slikama. Prizori iz života dvoje ljudi, teme osamljenog šetača ili
letača, ribara, biciklista koji svi hvataju svoje snove — ili putnika kroz
snove i vrijeme — često su bili povezani s podtemom ljudskog akta, ljubavnog
zagrljaja, simboličke težnje za prevladavanjem svakodnevnih trica. Zagrljaj
koji nas spašava od samoće, prolaznosti i smrti, tiha simbioza prirode,
životinja i ljudi; ljubavnici koji se nadaju sreći i spokoju iako se cijeli
svijet oko njih ruši — sve su to motivi modernističke lirike, koji su kod Tisje
transponirani u slike. 
Tisja Kljaković Braić, Pokisli svatovi, sretni svatovi , kombinirana tehnika-drvo, 84,5×160,0cm
Povezujući u novom ciklusu slika svoj umjetnički
senzibilitet s Arsenovim stihovima jedne od najljepših pjesama suvremene
hrvatske lirike, Tisja Kljaković Braić uspostavila je iznimno logičnu
dijalektičku relaciju između sebe i pjesnika. Nemojmo zaboraviti kako su oboje
kulturološki proizašli iz karakteristične melankolije, sjete i nježnosti Juga,
prirodne konfiguracije gdje se beskraj i nedokučivost mora spaja s nebeskim
horizontom koji zove u daljine. Stoga ćemo u Tisjinim novim slikama trenutačno
prepoznati Arsenov stih „čitav svijet bit će tvoj novi dom“, gdje zagrljaj
mladog para reflektira česti osjećaj ljubavnika da su „siročad svijeta“.
I sami često kontempliramo kako bismo mogli
„prizemljiti“ oblake, kao metafore naših nedosanjanih ili neispunjenih snova i
nadanja, ali i povećati stvarni prostor zemaljske / fizičke / materijalne
slobode. Ne postoji u Tisjinim slikama slučajno tako veliki „prazni“ prostor
neba, zraka, odnosno, horizonta; kao metafora osobne slobode na svim razinama,
gdje tek kao slobodan pojedinac možemo uspješno balansirati i uspostavljati
emotivnu i psihičku ravnotežu s drugim segmentima i ljudskim relacijama u
životu.
Ipak, prostor Tisjinih slika sve je samo ne bezbrižan,
dopadljiv, zaigran ili čak — bezopasan. Neka nas ne zavara njezin prividno
jednostavan crtež i suzdržan tonski raspon slika, reducirana slikarska gesta. U
njezinim slikama postoji ona skrivena, pomalo krvožedna dimenzija ljubavnih
odnosa, gdje se obiteljski sklad u trenutku može transformirati u otvoreni rat
za vrijeme ručka, ravnoteža balasiranja na žici / ljestvama / klaviru otkriti u
punini vlastita pada u emotivne ponore, a letač ili skakač mogu tresnuti na
zemlju ili više nikada ne izroniti iz mora. Temi slobode suprotstavljena je
tema osamljenosti i propalih čežnji, jednako kao što nam se često u životu pas
otkriva kao jedini najodaniji i najlojalniji pratitelj. 
Tisja Kljaković Braić, Jedna obična ljubavna slika, kombinirana tehnika-drvo, 80,0×102,5cm
U novoj seriji slika, odnosno, slikoreljefa u
kombiniranoj tehnici, Tisjino je slikarstvo dotaklo razinu emotivne i duhovne
zrelosti koja nije uobičajena u njezinoj generaciji. Na rubu slikarstva snova,
ali još uvijek tako čvrsto vezana uz ljepotu naših malih intimnih zemaljskih
cirkusa, Tisja je ostala radikalno posvećena principu da sve velike i važne
teme budu prezentirane jednostavno, bez ikakve velike geste, patetike,
naracije, drame i naturalizma. To je rijetko svojstvo, i stoga nije slučajno da
promatrajući njezine slike zaista možemo čuti stihove Arsena, Sabola, Šoljana i
Britvića.
Iva Körbler
|
