|
Ne trebamo biti
posebno senzibilizirani za svijet oko sebe da bismo primijetili kako je osim
čovjeka sva ostala priroda — od kamena, minerala, biljke, jednostaničnih
organizama do svih životnja — integrirana i povezana u cjelovit sustav. Priroda
se nalazi u ravnoteži, a mi smo izgubili to svojstvo potpunog osjećanja
jedinstva s njom i sa Stvoriteljem. Međutim, da bismo rasli u duhovnom svijetu,
i da bismo ponovno vratili ljubav i svjetlost u svoje živote, moramo se
odmaknuti od svojeg ega, vratiti se korijenima iz tog stanja „izvan prirode“,
povezati se s drugim ljudima poput eha kolektivne duše.
U novom ciklusu
slika „Uprise / Izlazak“ Jasenka Vukelić stvara vrlo osobnu kozmogoniju u kojoj
traži svjetlo i duh Raja na zemlji. Tema izlaska iz Raja, za koju je umjetnicu
osim naše svakodnevice inspirirao srednjovjekovni tekst o četvorici koja su ušla u Pardes — od kojih
je jedan izašao iz Raja — danas je više nego aktualna u našim životima, jer
breme ove dimenzije stvarnosti jasno ukazuje na vrhunac tog davnog disbalansa,
ali i potrebu vraćanja harmonije nebeskih sfera. Naš je život kaotičan, i čini
mi se kako nije slučajno da se sve više umjetnika u zadnje vrijeme vraća upravo
motivima iz prirode. Kod Jasenke Vukelić to nije slučajno i neosviješteno, nije
tek signal potrebe za kontemplacijom, meditacijom, odvajanjem i izolacijom, već
je refleks želje za slavljenjem božanske kreacije kroz povezivanje neba i
zemlje.
Jasenka Vukelić, "Limb", 2016., kombinirana tehnika na platnu, 100×150 cm
Na prvi su pogled
pred nama dječak i djevojčica iz Afrike, mala šamanka, koju slikarica vodi po prirodi
/ svijetu, no ona je zapravo metafora majke-stvarateljice, same kreacije, koja
hoda po kabalističkom Drvu života i spaja donje razine stvarnosti s gornjima,
uz jasnu simboliku tzv. jezika korijena i grana. Različite krune koje umjetnica
dodaje djevojčici atribut su blizine prijelaza u nebo / Raj, ulaska u božanski
svijet, kao i nebeskih moći.
Moć ženskog
dijela kreacije (binah) vidi se u
Jasenkinim slikama kroz bujnost prirode, prisutnost različitih životinjskih
duhova vodiča i čuvara, i mnoštva dubinskih planova u kompoziciji slikâ koji su
slikani matricama bliskima op-art- u. Snažan iluzionizam slika metafora je
privida našeg korporealnog svijeta, od kojeg se teško oslobađamo, no kad se
jednom odlučimo na duhovno putovanje, tada se pred nama otvaraju neslućeno
bogati svjetovi, koje na ovom materijalnom nivou često zamišljamo kao tropski
raj. Ptice nose posebnu funkciju u Jasenkinim slikama, jer nas one kroz
frekvencije zvukova povezuju s muzikom nebeskih sfera, odnosno, rajem za kojim
danas toliko žudimo.
Naša forma u
duhovnom svijetu ima drugačiji oblik, ali emocije koje osjećamo kroz različita
iskustva davanja i primanja ostaju nepromijenjenje, i uvijek bi trebale težiti
čistoj radosti kreacije. Zato su Jasenkine slike tako ciklički povezane. One ukazuju
na potrebu zajedništva i rasta, ali kroz probijanje kôdova materijalnog, nagomilanog
egoizma današnjice. Jer, ponekad nam se čini da smo se uspješno „odlijepili“ u
visoke duhovne razine od materijalnog svijeta, no to je tek iluzija našeg ega.
Kad počnemo osjećati druge ljude oko sebe jedino kroz ljubav, počet ćemo se
približavati osjećaju Pardesa.
Iva Körbler
MEDIJ http://www.urbancult.hr
|
