|
U mraku neodređenih prostora slikar zauzima redove podsvijesti:
ikonografski materijal je napravljen od unutarnjih dijaloga, strahova i sumnji
umjetnika. I postoji jedna i jedina nada: doći do svjetla. To svjetlo
koje će obećati slikaru, ali obećanje neće uskratiti njegov trud u potrazi. Osjećat
će njegovo predosjećanje u povremenoj blagosti lica ili tijela ljubljenog lica,
koje se sjećaju samo njegovih prstiju. U zagrljaju, u rukama u molitvi. Na
tom putu od pojedinca do generale, u stalnom hrvanju tmine i nade koja daje
obećanje svjetlosti, format slike koja je u svojoj maloj veličini umjetnica
držala pod kontrolom, ali je uvijek mogla nadvladati i simbolično i fizički,
također su rasli. Ali se također borila; U Markovoj namjeri rada nije ušutkala izum, kao u
većini »metafizičarki« srpskih slikara, jer se slikarstvo oslobađa od njega
jednako ustrajno i samostalno, a često i slikar šokira konačnom izjavom. Stoga
će se dogoditi da, unatoč njegovu planu, kerubini odvajaju svoj "mač s
plamenom" i stavljaju ga u dilemu da li ga postavljaju ili blokiraju. Ali
ako oni, kao što tvrdi Pseudo Dionysija, imaju sposobnost da »zagrljaju
svjetlost« i «imaju svoju umjetnost i mudrost», nisu se slučajno događali u
ovoj borbi Thanatos i Erosa, s kojima ovaj tragač i borac bave,Ranija bitna
hermetizacija izjave polako je potisnuta rastom slike, a ovdje je dio svjetla
za koje Redhead žudi. 
Dakle ovdje, drugi dan, otvara se nesebično i
nebesko izlog, u kojemu se površina i dubina, ravnina i prostorna tema povezuju
u njihovoj punoj slobodi. Srednji ponizni dijalog slikara izazvanih
sumnjama, prkosima, gubicima i nadama preobrazio se u dijalekt stvarnog
postojanja. Hodajući na rubu slikanja i metafizike, Tubić je svojim
slikama pružio sve opasnosti i mnoge vrline jedinstvenosti.
Savo Popović
MEDIJ : https://www.zagreb.info/ritam-grad/ http://mojzagreb.info/zagreb/hrvatska/marko-tubic
|
