|
Boris Bućan (1947–2023.) od šezdesetih godina, kada započinje umjetničkim djelovanjem na javnim prostorima sa zagrebačkim intervencionistima, potom grafičkim oblikovanjem plakata, slikarstvom i crtežom u vrhu je hrvatske suvremene umjetnosti. Likovnu akademiju je započeo u Ljubljani a diplomirao je u Zagrebu 1972. kao dosljedni oponent metodama akademske pedagogije. Radeći najvećim djelom za kazališni i galerijski plakat izgradio je raspoznatljiv likovni znak i sustav u velikim razmjerima i izvan konvencija. Svojim ciklusima Bucan-art, Museum Palmolive, Povijest umjetnosti od Altamire do danas, Antiplakati propituje sve ikoničke paradigme uključujući i vlastitu. Osamdesetih godina vraća se intenzivno slikarstvu i crtežu čiji dometi obuhvaćaju povijesno metjersko iskustvo i postmodernu intuiciju potvrđujući treću paradigmu suvremenosti — povratak poetskoj vizualnoj ikonici sa vlatima trave kao generičkom motivu linije, geste i figuracije. Uz brojne samostalne izložbe u nas i inozemstvu te važne međunarodne smotre izlagao je na venecijanskom bijenalu u više navrata a 1984. samostalno te na bijenalu u São Paulu 1979. i 1989. kada dobiva posebno priznanje. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada te nagrade za životno djelo. Od 2006. redovni je član Hrvatske akademije znanosti umjetnosti. Djela mu se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama a njegov plakat Žar Ptica (za balet Igora Stravinskog, 1983) bio je na naslovnici kataloga izložbe The Power of the Posters u V&A Museum u Londonu. |
