Opus Borisa
Demura ima posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Od prvih ranih
iskustava enformela, analitičkog / primarnog i siromašnog slikarstva, Boris
Demur vrlo je brzo došao do vlastite morfološko-motivske formule koja je ostala
jedna i jedinstvena u korpusu recentnog hrvatskog slikarstva. Između Julija
Knifera i Ante Jerkovića — čiji su opusi prepoznatljivo unutar apstraktnog
mišljenja dosezali vrlo bliske mogućnosti „prikaza neprikazivog“ (Zdenko Rus),
Boris Demur ostvario je ideju da se u slici pojmovno imenuje i osjetilno
prenese ono spiritualno, nematerijalno, kozmičko, onostrano, ili ako želimo ići
do krajnjih termina — univerzalno i apsolutno. Egzistirajući na osjetljivoj
granici između intelektualnog i ezoterijskog, Demur od 1983. godine razvija,
kako je sam rekao „osobnu kozmogoniju“ spirale, drevnog simbola i arhetipske
forme za koju suvremena znanost potvrđuje da je jedno od osnovnih stvaralačkih
načela u Svemiru.
Za paradigmu
spirale u Demurovu slikarstvu, Zdenko Rus će reći kako je „esencijalni
konstituens svih prostornih, vremenskih, kozmičkih, životnih, materijalnih i
mentalnih pojava i aktivnosti“, jer sve je oko nas u spiralnom kretanju: od lista
koji pada u spiralnom vrtlogu, do spiralne energije vode, vjetra, vala ili
pijavice.
Duboko vjerujem
u Demurovu umjetničku autentičnost, no ponekad se u sličnom vremenu dogode neka
identična ili bliska prepoznavanja suštine umjetnosti. Naime, jedan neonski
objekt Brucea Naumanna iz 1967. godine u obliku spirale s natpisom „The artist
helps the world by revealing mystic truths“ (Umjetnik pomaže svijetu
otkrivanjem mističnih istina), idejno jednako vibrira s razmišljanjima Borisa
Demura, i zapravo oslikava i njegove vlastite umjetničke postavke. No, Demur je
do kraja ostao vjeran procesualnosti, inzistiranju na materijalnosti slike, s
većim ili manjim odstupanjima od reljefnosti površine. Slikarski proces za ovog
je umjetnika najvažnija točka rada nakon motiva spirale, pa je tako i većina
spirala naslikana rukama, prstima, odnosno, otiscima prstiju i ruke, bez
uporabe klasičnog slikarskog alata.
Demurova djela
iz privatne zbirke, izložena u Galeriji Idealni grad, pružaju sustavan uvid u
razmišljanje ovog slikara. Kvalitetnim rasponom ukazuju na umjetnikovu glavnu
preokupaciju temama prirode, na tragu antropozofske misli, ali i ideje o
potpunoj povezanosti i prožetosti svih sila u prirodi koje ukazuju na
postojanje nekog višeg reda i kreacije, izvan ljudskog dosega. Posveta jedne
slike Cézanneovom motivu planine St. Victoire, čija se ljepota na kraju
sublimira u motiv spirale, kao i prikaz paunove raskoši, upućuju na mnoštvo
varijacija kroz koje umjetnik vidi prirodu i živi svijet; čovjek za njega nije apsolutno
savršenstvo Božje kreacije, i možda bismo bolje i mirnije živjeli kad bismo
shvatili da smo tek jedna mala spirala u vrtlogu mnogo većih, savršenijih i
moćnijih spirala koje pokreću ovo naše sazviježđe.
Iva
Körbler
