Dušan Džamonja

Dušan Džamonja (Strumica, Makedonija, 31. siječnja 1928. — Zagreb 14. siječnja 2009.) hrvatski kipar i autor arhitektonskih projekata za muzeje, spomenike, galerije, nebodere i džamije. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1940-ih godina, živio i radio u Bruxellesu, Vrsaru i Zagrebu. Prvu izložbu priredio je 1954. godine, a dobitnik je brojnih priznanja za svoj rad . U Vrsaru se nalazi spomenički kompleks njegove kuće s ateljeom i parkom. Osnovni materijali s kojima je radio su bronca, željezo, korten čelik i aluminij. Džamonjine monumentalne apstraktne skulpture su već bile izložene na Place de Vendome u Parizu, Praca de Commercio u Lisabonu, ispred Palače pravde u Bruxellesu i u londonskom Regent´s Parku.  Za njegovu karijeru osobito je bio značajan nastup na XXX. Venecijanskom bijenalu 1960. god. kada je nominiran za Grand Prix bijenala, i skrenuo na sebe pozornost međunarodne kritike. Osim monumentalnih skulptura od betona i ciklusa skulptura životinja razvio je specifičan izraz u tehnici spoja čavala i spaljenog drva.  Od 1988. godine bio je izvanredni član SANU na Odjeljenju likovne i glazbene umjetnosti, od 20. svibnja 2004. je redovni član HAZU. Preminuo je 14. siječnja 2009. u osamdesetoj godini života.

Dušan Džamonja /  privatno vlasništvo

Dušan Džamonja /  privatno vlasništvo

Izrastajući iz bogate kiparske baštine Džamonja  legitimira kontinuitet kao sigurnu popudbinu svojih profesora, Kršinića, Radauša  i Augustinčića  koji su  utjecali na njegovo mladenačko sazrijevanje, a u tom je  kontekstu mladi  kipar i počeo izgrađivati  svoj odnos prema kiparstvu, kao i njegovom naslijeđu  aktualiziranom u vrijednostima prepoznatljivim u  sadašnjem vremenu. Međutim, to neće zaustaviti  njegovu sve veću stvaralačku radoznalost  koja ne prestaje tražiti i  brojne druge poticaje. Dakako, da ih nalazi i  tamo gdje  nisu  bliske poveznice s poznatim tradicijskim zasadama, a, napose, u  duhovnom ozračju  stvaranom u djelima brojnih  suvremenih  europskih  umjetnika. Štoviše, svoju spoznaju o kiparstvu  produbljivat će i na  drugim vrijednostima i iskustvima, primjerice, onom milenijskog egipatskog kiparstva, ili onoga što ga je modelirala nevina ruka primitivnog umjetnika. Možda je te prvotne poticaje i ishodišta  najpreciznije  formulirao sam kipar ovim riječima:“Geneza mojih apstraktnih oblika nije u porijeklu geometrijskog već mog figurativnog iskustva. Moje početno umjetničko iskustvo zasnivalo se uglavnom na tri teme: glava (portreti), figura i životinjska figura. Tako su iz glava i portreta proizašli kružni i ovaloidni oblici, iz figura vertikalni, dok sam iz životinjskih figura često komponirao horizontalne kompozicije koje su kasnije postali temelji za moja prostorno-plastična istraživanja. U tom smislu neke sam svoje skulpture pretvarao u velike razmjere arhitektonskih vizija." A upravo u ovim prvotnim poticajima čvrsto je uporište njegova stvaralaštva na kojima  će se i granati snažno stablo Džamonjina kiparstva, kroz njegova plodna desetljeća i u brojnim djelima, kao i u novijim crtežima i skulpturama čiji je recentni izbor na ovoj izložbi kojom želimo obilježiti kiparevu 80.-u godinu i tu iznimnu stvaralačku vitalnost. Sažimajući njegove značajke Radovan Ivančević zaključuje da se „…ono neprekidno svrstava u istraživački i inovatorski sastav autora i sustav vrijednosti. Džamonjino je djelo osobno, jedinstveno i nezamjenjivo, jer je proželo sve pore kiparskog umijeća od građe i tehnike do kompleksnih spomenika urbanih razmjera i uvijek će pouzdano trajati u slici vremena.“ No, nedvojbeno da  jedno od temeljnih ishodišta ovoga kiparstva treba  tražiti i u  „..procesu pounutrašnjenja“  koji prožima  emocionalnim i psihološkim sastavnicama  izrazito snažnih simboličkih konotacija  cjelokupno stvaralaštvo. A  taj je proces i sažeo elementarnom snagom kipareva jezika  egzistencijalističke nemire u tajanstvo forme i u njezinu mističnost.                                                                                                                                                   Milan Bešlić    

Dušan Džamonja , MODEL — XVI, 1972., bronze, 10.5×11.4×11.3cm, IDN 0565