ON-LINE IZLOŽBA
ILIJA BOSILJ, listopad 2008.

Iz tiska: Ilija Bosilj i Dimitrije Mangelos

Fenomen obitelji Bašičević po mnogo čemu je slika nikad nepreboljenog simptoma srpske kulture. Slikar, olako svrstan u naivce, Ilija Bašičević Bosilj i njegov sin, konceptulani umjetnik, štoviše nepotvrđeni rodonačelnik „koncepta“ kod nas — Dimitrije Bašičević Mangelos (inače dugogodišnji direktor Galerije naivne umjetnosti u Zagrebu) u svijetu su nadaleko čuveni i na tržištu visokokotirani srpski umjetnici. Kod nas se, pak, o njima u javnosti malo zna. Upravo otvorena izložba „Uzajamno povjerenje“ u beogradskom „Eurocentru“, na kojoj je predstavljeno i nekoliko Bosiljevih radova, prilika je da ih se sjetimo u kontekstu zadužbine koja nam je mogla biti uzor.

Bogat godinama, a siromah zdravljem, Ilija Bosilj je 300 svojih slika i nešto slika drugih naivaca s kojima se razmjenjivao, ili koje su njegovi sinovi kupovali, predao općtini u nadi da ove slike za Šid, njegovu kulturu, buduća pokoljenja imaju neku vrijednost. Želio je da se u Šidu osnuje muzej naivne umjetnosti i obećao da će ga sa svojim sinovima pomagati. Potpisao je ugovor o osnivanju Muzeja „Ilijanum“ i uručio mu poklon. Poslije njegove smrti, slike je nastavila darivati obitelj, sinovi Dimitrije i Vojin (liječnik), i unuka Ivana, s kojom i razgovaramo o neslavnoj sudbini naslijeđa njenog djeda, ali i stričevoj ostavštini.

— U muzeju se nalazi 317 Ilijinih slika, 21 slika od 13 bivših jugoslavenskih autora (Ivan Generalić, Emerik Feješ, Ivan Rabuzin, Kreča Đorđe, Matija Skurjeni, Ivan Večenaj, Milan Rasić) i 12 slika od osam autora (Van der Stein, Jozef Steppers, Soll Manfred, Jean Ffos, Nikifor, Nervort Leonardus, Salon Of Safet, P. Hagurt) iz SAD-a, Francuske, Nizozemske, Njemačke i Poljske. A kako se općtina Šid o njima brine govori podatak da je Biološki institut iz Beograda na 17 od uzetih 18 briseva sa slika našao više vrsta gljivica opasnih po drvo, papir i platno — kaže nam Ivana Bašičević, inače menadžer kulture, ponosna što je njen deda, zimus, u Njujorku, bio izložen sa Picassom, Chagalom, Kandinskim, a od prije neki dan u „Eurocentru“, sa Petrom Lubardom, Ivanom Tabakovićem, Zorom Petrović...

Ivana Bašičević nam otkriva i nekoliko nepoznatih biografskih podataka. Na primjer, da je slike Ilije Bosilja još za njegovog života kupovao Carlo Ponti, „kad mu se supruga Sophia Loren porađala u Švajcarskoj, a djedova izložba tamo bila baš u to vrijeme“. — Želio je kupiti cijelu izložbu, ali je moj stric Mangelos, iz ponosa to odbio, pa je Ponti kupio samo sedam slika. Poslije toga Ilija je naslikao nekoliko portreta Sophie Loren. Zatim je ušao u zbirku Rockfellera, a nedavno je jednu njegovu sliku kupila i Elizabeth Taylor.

O svom stricu, pak, Mangelosu, koji je preminuo 1987. godine, a koji je uz njenog oca Vojina bio najveći promotor Ilijinog dela, Ivana nam također iznosi niz u široj javnosti nepoznatih detalja.

— Mangelosove radove otkupio je još 1994. godine Centar „Georges Pompidou“, a prošle jeseni i MoMA (Muzej moderne umetnosti) u New Yorku, nakon samostalnih izložbi koje su imali i otac i sin — objašnjava Ivana, inače suorganizator Ilijine njujorške izložbe. Kako bi spasila ostavštinu, kao unuka i nećakinja, Ivana se zalaže za osnivanje fondacije obitelji Bašičević, nakon okončavanja nasljednog spora koji njen otac vodi u Zagrebu sa stričevom udovicom i spora s Muzejom „Ilijanum“ o kome ni država, ni Šid ne brinu kako su se ugovorom obavezali. Fondacija bi bila neprofitna i njen cilj bi bio sačuvati oca i sina zajedno na jednom mjestu, dok se ne rasprše njihove slike svuda po svijetu — kaže nam Ivana koja trenutno priprema Ilijine izložbe u Amsterdamu, Parizu i SAD-u. — Usporedno radim i na knjizi koja će pokazati da je Ilija pogrešno svrstan među naivce, što je potvrdio i prof. Jerko Denegri kada je prije par godina, stalni postav u MSU započeo upravo njegovim djelom.

Ivana Bašičević kaže da je tragove o prodaji Mangelosovih radova koji na svjetskom tržištu dostižu i sto tisuća eura (npr. njegovi „Globusi“), pronašla na internetu: na web-stranici pariškog Centra za modernu umjetnost piše da su 1994. od udovice Bašičević kupljena 24 Mangelosova rada.

— Istražujući kataloge Mangelosovih izložbi po svijetu, primjetila sam da se stalno pojavljuju novi vlasnici njegovih radova. Mangelosovi radovi se ne bi smjeli prodavati prije kraja ostavinskog spora — kaže Bašičevićeva, sretna što su se na izložbi „Pogled na Europu“ u MoMi, djela njenog strica našla kraj Joseph Beuysa, Luciana Freuda, Richarda Hamiltona, Davida Hocknyja, ali i zabrinuta za sudbinu baštine koja se u Zagrebu kopni, a u „Ilijanumu“ propada.

atorica: Milena Marjanović
izvor: www.blic.co.yu