Remek-djela.com

OSVRT

Trinaest su godina cavtatske slike Vlahe Bukovca provele u izbjeglištvu, dijeleći ratnu sudbinu mnogih prognanika što spas pred agresorom potražiše u drugim sredinama. Na sreću evakuirane su iz rodne kuće Vlahe Bukovca u Cavtatu prije no što su osvajači okupirali taj gradić, i privremeni smještaj našle u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

No, kada i osvajači napustiše Cavtat, slike ostadoše u Dubrovniku, jer se praktički nisu imale kuda vratiti. Kuća u kojoj su prethodno bile izložene, godinama i prije rata nije održavana, a s ratom njeno se propadanje ubrzalo. Protutnjaše kroz nju vojnici, a kako slike nisu našli, a sve ostalo bijaše u tako jadnome stanju, ostaviše i odoše. A kuća ostade preživljavati oronula i napuštena, gotovo deset godina. Pred tri godine, međutim, uvrštena je u program obnove spomenika kulture, koje financira Ministarstvo kulture. Nakon brojnih građevinskih, restauratorskih i konzervatorskih radova ona je sada spremna primiti i Bukovčevu slikarsku ostavštinu, koja je još uvijek u pohrani u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

Kako je otvaranje obnovljene Bukovčeve kuće predviđeno za Cvjetnicu, 4. travnja, to će uskoro slike biti prebačene u Cavtat, kako bi se na vrijeme mogle postaviti u izložbenim prostorima Bukovčeve kuće. Zbog toga je Umjetnička galerija Dubrovnik priredila oproštajnu izložbu tih slika, nazvavši je jednostavno »Vlaho Bukovac – Cavtat«. Otvorena posljednjeg dana siječnja, izložba se može razgledati do kraja veljače, kada nakon skidanja postava slijedi pakiranje slika i transport za Cavtat. Premda je najveći dio izložbe postavljen na trećem katu Galerije, jer je u ostalim prostorima izložena skulptura iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, već od impozantnoga ulaznoga prostora galerije, gdje je na glavnome zidu ovješena Bukovčeva »Alegorija slikarstva« (1897.), posjetitelji se postepeno susreću s djelima velikoga majstora, ali i slikama njegovih kćeri, koje su sastavni dio ostavštine Bukovac u Cavtatu.

Znano je da su slike Vlahe Bukovca razasute svuda ne samo po Hrvatskoj nego i u svijetu, jer bio je produktivan umjetnik koji stvorio golem opus s više od 2000 djela. U Cavtatu ostale su tek 82 Bukovčeve slike, a uz njih još šest slika njegovih kćeri Ivanke i Jelice, unuke Lele Radosavljević te Olge Solovljeve. Sve su one sada izložene u Dubrovniku, a potom će biti i u Cavtatu. Zapravo nedostaju tri slike, koje su dokumentirane fotografijama. Ne, one nisu nestale u ratu, one su nastavile svoj aktivan život na izložbi »Secesija u Hrvatskoj«, što se upravo održava u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt. To su glasovita »Fantazija« ili »Spomen jedne obitelji«, slika na kojoj je Bukovac portretirao svoju obitelj glavama ovješenim o konop i položenim na stol (1906.), »Dante u raju« (1899.) i »Klytia« (1902.). Ali i prije te i neke druge slike iz ove zbirke bile su sastavnim dijelom izložbe »Vlaho Bukovac«, koja je bila prikazana u Pragu, Zagrebu, Dubrovniku i Splitu.

Kako se u toj kolekciji nalaze slike iz različitih faza umjetnikova stvaralaštva, od pariške (školovao se na Ecole des Beaux Arts) do praške (umro 1922. u Pragu, gdje je završio svoju umjetničku karijeru i bio profesorom na tamošnjoj Akademiji likovnih umjetnosti), to se kroz taj relativno mali broj slikarevih radova može pratiti njegov umjetnički razvoj, od početnih još akademskih portreta preko plenerističkih slika i osebujnoga poentilizma s kojim se približio secesijskome izrazu te otvorio prema simbolizmu (Danteovski ciklus), do kasnih djela u kojima, još uvijek poentilističkom manirom u rafiniranoj skali boja traži vibrirajuću atmosferu lika i ambijenta u novim svjetlosno-kolorističkim odnosima. Na izložbi se također jasno može razabrati koliko je Vlaho Bukovac utjecao na slikarstvo svojih kćeri, koje se bitno promijenilo nakon njegove smrti.

Tu kolekciju slika, kao Bukovčevu ostavštinu, slikareve su kćeri zajedno sa slikarevom rodnom kućom sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća darovale tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u zamjenu za manju kuću na obali koju im je osigurala JAZU. Ta kuća na cavtatskoj obali, koju je početkom trećega tisućljeća kupio negdašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj – Montgomery te ju dogradio i probio balkon (uz dozvole dubrovačkoga Konzervatorskoga odjela, iako je riječ o objektu u zaštićenoj povijesnoj cjelini Cavtata), često se pogrešno označava kao Bukovčeva rodna kuća. Ona je, međutim, sagrađena tek godinu dana nakon slikareve smrti, pa nikako ne može biti njegovom rodnom kućom. Ona jest bila kućom Bukovčevih, ali tek umjetnikovih kćeri.

Bukovčeva rodna kuća nije u obalnom potezu Cavtata već uvučena u jednoj od uličica što se spuštaju prema moru, te okružena vrtom. Nju negdašnja JAZU nije mogla održavati i popravljati, pa ju je predala gradu Dubrovniku koji se upravno protezao i na Cavtat. No, Grad je Bukovčevu kuću sa zbirkom umjetnina 1970. dao na upravljanje Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku. Tada je na kući popravljen krov, a iz stražnjega vrta, što se zbog brdovita terena nalazi na razini prvoga kata kuće, izgrađen je preko maloga gospodarskoga dvorišta (u kojem je stara kuhinja s kominom) most kojim su posjetitelji mogli ulaziti direktno u negdašnji Bukovčev atelje (na drugome katu) gdje su bila izložena njegova djela. To su bile jedine intervencije na već zapuštenoj kući, unutrašnji prostori koje obuhvaćaju 450 četvornih metara, dok s vrtovima posjed doseže 1000 »kvadrata«.

Unatoč svemu Bukovčevu je kuću prije rata godišnje posjećivalo 15 do 18 tisuća ljudi. O takvom broju posjetitelja Umjetnička galerija Dubrovnik, koja je trebala skrbiti za umjetnikov dom, samo je mogla sanjati. Pa iako je, dakle, prihoda bilo u kuću se nije ulagalo. Takvu ju je zadesio rat, pa poraće kada se i nije moglo odmah krenuti u obnovu. Uz to došlo je i do odvajanja Općine Konavle od Grada Dubrovnika, te je Općina Konavle osnovala svoju instituciju Muzeji i galerije Konavala, u sastavu koje je u Galerija Bukovac – Cavtat. Diobom Općine od Grada vlasnikom kuće postaje Općina Konavle, ali ona nema sredstava za obnovu. Ali ravnateljica galerije Bukovac Marina Desin uporno nastoji da se kuća ne samo osposobi, nego i temeljito obnovi, prije no što se u nju vrate Bukovčeve slike.

Stoga su uz financijsku pomoć Ministarstva kulture 1998./99. obavljena istraživanja, a temeljem konzervatorskih smjernica što ih je izradio Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, razrađen je elaborat obnove te izrađeni idejni i izvedbeni projekti. Nakon toga obnova je mogla početi, ali ipak je trebala proći još koja godina da radovi napokon krenu.

Kuća je morala biti prvo statički sanirana. Popravljen je krov, promijenjene su sve međukatne konstrukcije (ojačane željeznim zategama), promijenjene su sve vodovodne, kanalizacione i elektro instalacije, provedena je hidroizolacija cijeloga objekta, fugirana kamena pročelja kuće, izmijenjeni prozori (jer je drvenina propala) sa škurama (ali izrađeni prema izvornima), te ulazna i neka od vrata u kući. Ne sva, jer su neka, ona ostakljena pomno obnovljena, budući da su oslikana Bukovčevom rukom. Tijekom istražnih radova sondiranjem su na više mjesta otkrivene zidne slike, što se i očekivalo, jer je bilo znano da je Vlaho Bukovac oslikao gotovo sve unutarnje zidove kuće. Restauriranje tih oslika još jedino nije dovršeno, jer je taj posao iziskuje znatno više vremena. Ali restauratorski i potom konzervatorski radovi se nastavljaju i to neće bitno smetati u funkcioniranju Galerije, jer se to ipak obavlja postepeno i u stambenom, a ne izložbenom djelu kuće.

Na prvome katu posjetitelji će moći razgledati ambijent u kojemu je Bukovac živio, oslikani i namješten, što će biti posebno atraktivno jer je to jedina oslikana kuća u Dalmaciji. Na drugome katu, na kojem se nalazi Bukovčev atelje sa zrcalnim svodom, bit će izložene njegove slike, a u prizemlju je također uređen izložbeni prostor za povremene izložbe. U njemu će, primjerice, biti kao prva postavljena izložba Meštrovićevih crteža, koja se sada održava u splitskoj Galeriji Meštrović. Time se najavljuje i suradnja s drugim muzejima i galerijama. Recimo još da je cijela kuća protuprovalno osigurana te je u njoj uspostavljen video nadzor. U prizemlju će biti galerijske kancelarije te prodavaonica suvenira. Kako je Galerija Bukovac zamišljena kao muzejsko-galerijska ustanova to je u gospodarskom dvorištu iza kuće, zapravo u nasipu između kuće i vrta (dijelom i u živoj stijeni) sagrađen (ukopan) i uređen depo (40 četvornih metara). U tom je dijelu i uređen sanitarni čvor.

Sve je, dakle, spremno za povrat Bukovčevih slika u njegov rodni dom u koji se nakon svih svojih svjetskih putovanja uvijek vraćao, posljednji put 1920., dvije godine prije smrti. Šteta je samo da i one sve nisu tijekom »boravka« u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik postepeno restaurirane. Ali treba vjerovati da će nakon obnove kuće i slike doći na red.

Dok Cavtat Bukovca očekuje, Dubrovnik se s njime oprašta, Umjetnička galerija posebno, ne samo izložbom nego i riječima njena sadašnjega ravnatelja Antuna Maračića otisnutima u katalogu. To nisu riječi žalovanja, nego radosti zbog konačnog ishoda. Stoga ih i treba citirati:

Smještena u rodnoj kući, primjereno obnovljenoj cavtatskoj kući umjetnika, ova zbirka ponovno se smiruje na mjestu svoga izvora. Bit će na uvid ne samo ponosnoj domaćoj čeljadi, nego i tisućama gostiju iz svijeta. Tako će Kuća ponovno zadobiti značaj snažnoga releja koji će u svijet emitirati informaciju o visokoj duhovnosti ovog blistavog zakutka zemlje i globusa. Pojedinačno, Kuća će djelovati u duhu opće ideje mjesta. Kao, ponovimo – izvor, ishodište, točka dobre emanacije.

Vesna Kusin

Izvori: Vjesnik, Wikipedia