ON-LINE IZLOŽBA
JOSIPA ČAMBER, ožujak 2009.



Josipa Čamber


JOSIPA ČAMBER ( Zagreb, 3.12.1975.)
dizajnerica, kiparica i slikarica

Josipa Čamber rođena je 3. prosinca 1975. godine. Godine 1994. završila je Školu primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel kiparstva, u klasi prof. Vinka Fabrisa. 1998. godine završava Agorinu Slikarsku akademiju u klasi akademske slikarice Ksenije Turčić. Članica je ULUPUH-a od 2001. godine. Živi i radi u Zagrebu.


Josipa Čamber

1.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

2.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

3.

(kliknite na sliku za povećanje)


Josipa Čamber

4.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

5.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

6.

(kliknite na sliku za povećanje)


Josipa Čamber

7.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

8.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

9.

(kliknite na sliku za povećanje)


Josipa Čamber

10.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

11.

(kliknite na sliku za povećanje)

Josipa Čamber

12.

(kliknite na sliku za povećanje)



OGLEDALA MAŠTE

Kao najnematerijalniji od svih materijala i jedini koji vatru pretvara u led, staklo već tisućljećima jednakim intenzitetom plijeni našu pažnju neograničenim mogućnostima kolorističkih i prostornih doživljaja u međuprostoru stvarnog i imaginarnog. Iako bliska našem oku, davno otkrivena ljepota svjetlosti i svijeta oblika koji se zrcali na transparentnim staklenim površinama nerjetko ostaje nedokučiva umu, koji joj je stoga sklon pripisati čak i osobine drugog i drugačijeg svijeta. To se posebice potvrđuje točnim pred ogledalom, kojem se stoga nerjetko pripisuju i najrazličitija svojstva magijske i ritualne simbolike. Možda upravo ovdje treba potražiti i uzroke činjenici da se relativno malobrojni suvremeni oblikovatelji upuštaju u dizajniranje ogledala. Radovi Josipe Čamber, zaslužuju dakle našu pažnju već i stoga što se mlada autorica hrabro upustila u izazov oblikovanja jedne specifične i vrlo zahtjevne uporabno - dekorativne vrste predmeta.

Već na nultoj razini oblika očito je da nije riječ tek o dijelu opreme interijera analognu namještaju, već o svojevrsnom eksperimentiranju oblicima, koje uključjue i relativiziranje njihovog tradicionalnog poimanja prvobitne namjene. Umjesto uobičajenih pravolinijskih ili ovalnih ogledala smjštenih u više ili manje uspješno izvedene okvire, u kojima smo navikli vidjeti odraze svijeta u rasponu od uljepšanih pa do onih okrutno stvarnih, stajanje pred ovim ogledalima doma se potpuno drugačijim iskustvom, gdje je vrlo teško ako ne i nemoguće odrediti granice između ukrasa i funkcije, izraza i odraza, punog i praznog, vanjskog i unutrašnjeg, pozitiva i negativa, predmeta i njegovog konteksta, zbilje i uobrazilje…

Njihovi se obrisi poput metamorfoza oblika međusobno pretapaju u igri zasnovanoj na kontrastima materijala i tekstura brušenog kristalnog stakla u kombinacijama s plemenitim drvom kakvo je, primjerice, afrički mahagonij čijim egzotičnim prirodnim svojstvima odgovaraju i pripadajući nazivi Ayous i Sapeli, boja i linija. Inventar stiliziranih motiva sadrži raspon zoomorfnih motiva od ptica i labudova do grifona koji podsjećaju na prizor iz srednjovjekovnog bestijarija, a ne nedostaje ni arabesknih florealnih motiva razlistalih, plamtećih formi i antropomorfnih likova. Njihova su ishodišta kako u atuentičnom preoblikovanju svijeta prirode, tako i u traženju biti organskog, fantastičnog, mističnog i instinktivnog. Nije stoga nimalo slučajno, što jedna od najistaknutijih uloga među njima pripada ženskim figurama. Linija je pri tome simbol kreativnog stvaranja, a staklo i drvo njegovi idealni mediji. Pri tome linearizam ima značenje operazumljive simbolike, a mekoća oblika i zaobljenih reljefnih površina od drva ponmo obrađenog rezbarenjem, dodatno je istaknuta patiniranjem u rasponu od tonova zelene i plave do zlatno-smeđe i narančaste. Perfekcionističkoj izvedbi prethodi proces čija je svaka pojedina etapa bitna, od početne ideje i njezine artikulacije detaljno razrađenim predlošcima, pa do izvedbe koja objedinjava maštovitost i osjećajnost s dekorativnošću, kao specifičnim, ritualiziranim i senzualiziranim interpretiranjem oblika i prostora.

Kombinacije stakla i drva metamorfoza oblika u ogledalima Josipe Čamber tvore spojeve čija struktura i dekorativni inventar odiše senzibilnošću oblikovanja i evokativnim bogatstvom. Pri tome dekorativizam nije tek sredstvo za postizanje površinskih efekata, već proizlazi iz umijeća obrade materijala da bi se oblikovalo novu cjelinu. Drugim riječima; ukras ne slijedi formu, već je i sam oblikovan na razini operazumljivog znaka. Elementarnost značenja u ovom slučaju predstavlja, prije svega, trajnu fascinaciju ljepotom prirode koja je ujedno jedna od konstanti i najvećih izazova sveukupne povijesti dizajna 20. stoljeća.

Jasna Galjer


Copyright © 2005 - 2008 DESIGN R d.o.o.