ON-LINE IZLOŽBA
TONI FRANOVIĆ, listopad 2008.

TONI FRANOVIĆ
akademski slikar

Toni Franović rođen je u Zagrebu 15. travnja 1964. godine. Crta i slika od ranog djetinjstva, a izlaže od 1989. Nakon tri godine studija medicine na Sveučilištu u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti istog Sveučilišta, gdje diplomira 1990. Godine 1993. zapošljava se na Arad Arts Project u Aradu gdje predaje slikanje u prirodi. Akademske godine 1994/95. boravi na American University, Wesley Theological Seminary-u Washingtonu D.C. gdje predaje duhovnost umjetnosti. Krajem 1995. zapošljava se na mjestu mlađeg asistenta na katedri slikanja i crtanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje crtanje akta i slikanje u prirodi do 2004. Gostuje kao predavač na Kresge Academic Center u Washington D.C., School of Visual Arts u New Yorku, Boston University itd.

Njegovi značajniji umjetnički zahvati na javnim objektima uključuju centralnu zgradu Name u Zagrebu (1998.), interijer zgrade Židovske općine u Zagrebu (1992.) i sinagoge u Osijeku (1999.), Or Kodeš židovski centar u Chevy Chase, Maryland (2001/2002), Oxnam crkvu, Washington D.C. (1995.), WUJS Institute, Arad Izrael (1993.), eksterijer prodajnog centra Podravke, Koprivnica (1999.). Slike i djela njegove primijenjene umjetnosti nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, te u fundusima nekoliko muzeja u Europi, Americi i Izraelu.

IZ KRITIKE

Reducirajući distinkciju između zemlje i neba, brda i građevine, stabla i figure, bliskog i dalekog, Toni Franović stvara slike koje se stapaju u — koliko snažne toliko i samovoljne — kolorističke harmonije. To su tek inicijalno diktirane zadanim motivom, koji ipak nije izveden neposrednim bilježenjem, već mu usvojenost uočenog slijeda šara. Stenografska dinamika (u brzoj seriji krivudavih i paralelnih linija ruka je markirala površinu), stečena dugim studiranjem, omogućuje rad iz imaginacije...

Analogija s glazbom se nameće. Briljantne boje dozivaju orkestraciju zvukovnih i ritmičkih elemenata. Ključ za kolorističku harmoniju jest prevladavanje ljubičaste (ili neke druge) boje (ponekad dvozvuk) i široki raspon usklađene pratnje: od prozračnih do gustih namaza, od monokromatskih cjelina do raskošnih partija raznolike polikromije...

Moramo imati na umu da su izloženi gvaševi predlošci za vitraje. Njihov mali format prenapregnut je nagomilanim prepletima u kojima su sadržani i nenametljivi simboli: Davidova zvijezda, menora, stablo, rog, te lokalni osječki orijentiri: nekadašnja sinagoga i .šećerana s dimnjakom.

Nikola Albaneže
iz kataloga izložbe