ON-LINE IZLOŽBA
VELIMIR TRNSKI, rujan 2008.

Iz arhiva za budućnost

Prvi puta kad sam pisao predgovor o njegovom stvaralaštvu ustvrdio sam kako je Velimir Trnski slikar i fotograf no ovoga puta mogao bi pridometnuti kako se je u ovom projektu iskušao i kao historiograf i (primijenjeni) filmski redatelj. Izložba u Čakovcu potakla je eksperimentima i stilskim preinakama sklonog umjetnika na odavanje počasti uspomeni na Katarinu rođenu Frankopan , mlađahnu udovicu Petra Zrinskog no sagledanu i oličenu kroz rakurs (post)modernog senzibiliteta.

Trnski ovaj ciklus definira kao slojeviti spomenik Katarini no usprkos pomnog proučavanja povijesnih okolnosti i likovnih izvora, svjesno se odlučuje za potpunu umjetničku slobodu pretapanja povijesnog dekora i suvremene (filmske) inscenacije. Gotovo bih se usudio ustvrditi kako su povijesne činjenice životopisa muža koji je svojoj ženi uputio najčuveniju hrvatsku ljubavnu poslanicu "Moje drago serzce" preobražene u niz upadljivih (filmskih) kadrova u kojima je dosljedno u prvi plan istaknut senzualni lik protagonistice. Preklapanje povijesnog predloška i suvremene imaginacije naglašeno je i odbirom procedea kojega Velimir Trnski naziva slikanjem "layerima"( slojevima). Iako je i dosada pridavao veliki značaj metierskom umijeću, što je često dolazilo do izražaja i u efektnim prelazima i maštovitim kombinacijama slikarskih tekstura, Trnski je ovoga puta isticanjem prozirnih slojeva, ali i odbljescima preslika želio naglasiti – kako i sam piše u popratnim bilješkama - "bukvalno vremensku slojevitost". Takvim slikarskim postupkom, lik junakinje iz prvog plana još je nerazdvojnije povezan s pozadinskim likom muža, utvrde ili krajolika kao svojevrsna likovna metafora isprepletenosti Petrova i Katarinina usuda.

Isti slikarski procede Trnski je primijenio i u ciklusu "Kroz arhivu do budućnosti" no umjesto povijesne melodrame kao svojevrsni leitmotiv odabran je frivolniji muško/ženski odnos koji se može odčitati i u povijesnom (plemić/kurtizana) ili suvremenom (trubadur/turistkinja) kontekstu. Arhivski dokumenti, stare vizure grada i grafike osnovna su "građa" ovih sustavno složenih kompozicija dok su likovi muškarca i žene naznačeni u prozirnim slojevima nanesenim iznad povijesnih dokumenata.

Jedna od najdojmljivijih hrvatskih povijesnih melodrama i fascinantna povijesna šetnja kroz dubrovački arhiv prikazane su u najnovijim slikarskim ciklusima Velimira Trnskog na izrazito suvremen, provokativan i atraktivan način. U krajnjoj liniji mogli bi ih shvatiti kao osoban doprinos ustanovljavanju novog modela kulturnog turizma.

Darko Glavan